nedjelja, 02.03.2008.

˘˛˘˛nepravda ili ne?˛˘˛˘

Eiiii narode. :) Stvarno mi je žao što me dugo nije bilo i što novog posta također dugo nije bilo,ali imala sam
nekih frka ćiku pa nisam mogla na net i tako...valjda se nećete ljutit!?!

Prukjučer se dogodila neobjašnjiva stvar.
Moj prijatelj ili bolje reči malo bolji poznanik je u komi. Ima 18 god,a imo je moždani udar.
Ljudi moji,dečko se vratio s kave,došo kući i strefio ga moždani.Prestrašno.Još ga mama
našla onako u komi.Prevezli ga u bolnicu tu u grad i rekli kao da ima 1% šanse da preživi.
Onda su ga brže heličem prevezli u Zg i tamo ga operirali. Sad je u umjetnoj komi par dana i tek ga onda bude
pa će se znati kakve i kolike su posljedice. Ali kažu da je udar bio jebeno jak.!!!
A dečko je bio fakat super.Nikad nije neke frke pravio..pio,pušio ili nešto..u prevelikim količinama
mislim.Stvarno prestrašno.Mislim nije mi jasno čime je on to zaslužio.?
Tako mlada osoba..puna života...sjajna ga je budučnost čekala,a sada...
Tko zna kako će mu biti i ako se probudi...što ako čitavog života ostane invalid!?!
Ne želim ni misliti o tome.
Bili smo danas na misi za njega.Na stotine se ljudi molilo za njegovo ozdravljenje.To je lijepo
vidjeti i doživjeti.Takvo jedinstvo.Molite se i vi.Neće mu biti na odmet!!!
I sad se ja pitam gdje je u ovom svijetu pravda!?

Eto..toliko..ne znam šta da vam kažem još..meni je teško.
Kako li je tek njegovim roditeljima i bratu i sestri...nadam se da nikad neću iskusiti..a ni vi!!!

pozz i puse svima..hvala na komovima i na pohvalama.!!

petak, 15.02.2008.

ˇ^ˇ^miris ljubavi^ˇ^ˇ

Prvo da svima kažem sretno Valentinovo [iako sa zakašnjenjem].
Stvarno je bilo vrijeme da napišem novi post pa evo..uživajte.. :)
Hodajući tako gradom sva su joj osjetila ubrzano radila.Vidjela je,njušila i okusila ljubav.
Mogla ju je čak i opipati..jednostavno se nekako osjećala u zraku.
Svima onima koji su ove godine Valentinovo proveli sami želi reći da ih potupuno razumijem.
I meni se puno puta događalo.Puno je puta ova duša na taj dan doživjela razočaranje..puno se
puta na taj dan osjećala tako sama..
..nepoželjna..
..zaboravljena...
Nije od neke pomoći,znam,ali uvijek bi si govorila
kako je bolje da budem sama taj jedan dan u godini nego sve ostale.
Možda je i bolje da budemo sami ako već nemamo pravu ljubav.Ne bi se ništa bolje osječali da se radi samo o površnom odnosu.Zato glave gore..svi vi samci dignite glave gore i osmjeh na lice [inače ćete uvijek i ostati sami]..
Kod mene je hvala Bogu ove godine drugačija situacija.
Dan je bio presavršen od samog jutra,a osoba koja
je za to zaslužna tako me dobro poznaje...sve moje želje..očekivanja..ipunjena su..
To je tako dobar i tako do sada nepoznat osječaj.
Lijepo je imati uz sebe nekoga tko te voli i poznaje.


..No dosta o Valentinovu..ne da mi se više o tome..

Danas ujutro sam bila sva neka u racku..što je najbolje nemam pojma ni zašto..i onda se po
običaju ponašam tako glupavo..neshvatljivo da povrijedim i naživciram sve ljude oko sebe..
..sve one do kojih mi je stalo..jbg..žao mi je..
Ali sad je bolje..vratilo se moje pravo raspoloženje..osmijeh je opet na licu.
Razmišljala sam danas...o puno toga...i zaključila kako se ljudi previše brinu o tome što će tko drugi reći.
Uvijek,ali uvijek trebamo slušati srce...možda to nije uvijek najpametniji i najlakši put,
ali samo ćemo se tako na kraju osjećati ispunjeno..zadovoljno.
Znate..ona..ona uvijek radi ono što voli..čak i ako joj ne ide..potrudi se još više..uporna je...i na kraju
puno puta zapravo i uspije.Crta iako ne zna crtati,pa ponekad na kraju i ispadne nešto dobro..pjeva iako
joj glas nije savršen,ali to je veseli i ne želi se toga odreči.
Ma jednostavno radite ono što volite i želite..VI..ne ono što žele drugi i što od vas očekuju.

*Puna glava svega..misli joj lutaju..ne može ih pohvatati..ali pokušava.
Pitanja je bezbroj,ali uvijek se trudi nači odgovore..barem neke..
Zbunjujuče je sve oko nje..čak i sama sebe zbunjuje...čudno...

P.S. Uživajte mi narode..ako i nije sve kako treba,pokušajte to barem večeras zaboraviti i zabaviti se,
a ako ste već dobrog rapoloženja..ne dopustite da vam ga pokvare!!!

petak, 08.02.2008.

*~~duša poput stakla~~*

Sve je super..misliš kako imaš sve..tvoji se snovi napokon ostvaruju..barem u jednom podučju tvog života..
Napokon si bliska s osobom do koje ti je stalo..napokon ste prijatelji..[a to i je sve što želiš]..
...sigurna si da i ti njemu značiš
koliko i on tebi..da imaš posebno mjesto u njegovom srcu...
da si za njega posebna..njegova najbolja frendica..
..a onda......PLjAS...
...iz njegovih usta kao šamar na tvoje meke obraze slete riječi koje nisi očekivala iz njgovih usta...
..da samo na obraze..ostavljaju te riječi trag duboko i na tvom srcu..poput mača..
..nisi više sigurna značiš li mu uopče išta...žašto sve ove dane provodi najviše u tvom društvu,sjedi pored tebe..a ne osječa ništa..za njega ne predstavljaš ništa više od svih ostalih ljudi koji ga okružuju..
...i boli te to..jer on je za tebe poseban..tvoj najbolji frend..i tako u trenutku..poput bljeska munje..po stoti puta se razbija tvoja duša od stakla,
a rijetki to uopče i primjete..
...ostaje samo da se nadam kako je to zapravo bila samo kriva rečenica...da ne misli tako...možda se tako komadiči stakla ponovo vrate na svoje prvobitno mjesto...
..nadajte se samnom..jer puno mi znači..ON..i njegovo PRIJATELJSTVO...

srijeda, 06.02.2008.

***Oči širom zatvorene***

Gledamo...svi mi sve gledamo, pratimo..znatiželjni smo...ali koliko zapravo vidimo???
Ljubomora...čudna je to pojava..ne zaobilazi baš nikoga čini mi se...
Čak i oni koje svi smatraju "savršenima" i dive im se..željeli bi biti poput njih,
opet nađu razlog da budu na nekoga ljubomorni!!!
Čudna smo mi biča, tako nezahvalna...kako samo ne vidimo sve ono što sami imamo, a mnogi samo poželjeti mogu!? Imamo hrpu odječe, stvari koje zaželimo i tako lako dobijemo...nitko ne cijeni roditelje koji bi za njih dali sve...nitko ne cijeni prijatelja koji ga voli..svi želimo nešto "više" ali čak i kada to dobijemo..opet smo nezadovoljni.
Možda smo za većinu stvari sami krivi...neke stvari ne možemo popraviti ili na njih utjecati, ali zašto ne napravimo barem ono što možemo...počevši od sebe...
Od toliko pravih problema koji nas okružuju..nepotrebno je stvarati nepostojeće...nemamo baš sve, ali ipak imamo razlog da budemo sretni..ako ipak ne...nađimo ga...
...potrudimo se barem...

petak, 01.02.2008.

***Druga strana***

MAŠKARE...MASKEMBALI..ljudi to vole.
Svi tako veseli..otkačeni.Zapravo je to samo maska..maska pod kojom je lakše živjeti!
Osječam se sigurno.Ne vide me..ne mogu me pvrijediti,mislim...
Znam da nije tako,na kraju..pa na kraju sam to još uvijek ja..ona ista..nimalo bolja..
..niti gora..samo obična JA.
Nesvjesno se uvijek skrivam. Jaka sam,svi to misle,a ponekad i sama.
Ali unutra...krije se nešto drugo..nošena na krilima života skriva se neka druga nježna,
emotivna duša željna voljeti i da bude voljena.Volim fizičke kontakte..ne vulgarne ili perverzne nego samo onako
da znam da je netko tu..uz mene!!
U glavi milijun pitanja...ni u što više nisam sigurna...
Moram razmisliti..razbistriti glavu..mnoge me stvari potresu..promjene me svaka na svoj način,ali zapravo..
još uvijek sam to ja..s istim cljem..istim brigama..u istoj koži..u istom životu...
...Možda to i nije tako loše...možda saznam..jednom...

P.S. Možda ne toliko jaka..ali očito ipak dovoljno...nadam se...

Carpe diem!!



..kažu da slika govori tisuću riječi..

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.